Masovna Amnezija ili Nije Teško Biti Fin

Slušam duže vreme već, ljude kako su pali u apatiju…nema se para, nema se posla blablablabla…tačno teško je, tačno je da svima opao promet drastično,slažem se…ali kada čujem da ovako nije bilo nikad, priče tipa od kada su “ŽUTI” došli na vlast sve je gore i gore, bolje je bilo za vreme Slobe!??!?!?!
Ne znam koji je vaš problem dragi moji su-državljani…malo vas piči amnezija, demencija???
Da vas podsetim.
Ovo što ću nabrojati, nemoj da se neko usudio da mi kaže da nije bilo tako jer pričam samo o stvarima koje sam svojim očima video.
-Da li su nam plate euro-euro i po?
-Da li se masovno pretura po kontejnerima?
-Da li su kilometarski redovi za ulje?
-Da li su kilometarski redovi za šećer?
-Da li su kilometarski redovi za brašno?
-Da li vam deca idu na more?
-Da li sa kamiona u centru vašeg grada bacaju hleb, da li se za njega masovnu biju ljudi jer nemaju para da ga kupe?
-Da li vam deca idu na zimovanje?
-Da li su vam deca bila van Srbije?
-Da li deca mogu da napuste svoju zemlju?
-Da li cigare kupujete ne na paklicu nego na komad?
-Da li vikendom a i radnim danima po centru vaših gradova pršte meci na sve strane?
-Da li su vam dete izveli iz diskoteke,strpali u bus i odvezli na prvu liniju fronta?
-Da li vam deca nose patike marke Nojk? Plima? Reibook?
-Da li su mobilni telefoni 4-5000 eura, ili vaše dete ima mobilni?
-Da li u pola 8 uveče se čuju pištaljke i lonci?
-Da li svaki televizijski-radijski kanal pušta iste stvari?
-Da li u novinama čitate samo hvalospeve o vladi naše države?

Da ne dužim previše, da li ste nešto uradili da bude bolje?
Konkretno nešto, ne mislim samo o tome kako svima nabijate na nos da je vama loše i kako se služite demagogijom, mislim da li ste počistili đubre iz svog dvorišta?
Najstrašnije je kada čoveka uhvati malodušje i kada padne u apatiju onda je sklon da to stanje širi…ajde poradite prvo na sebi, na svojoj porodici, odvojite dnevno samo pola sata da saslušate za početak samo one za koje pričate da su vam najdraži i najvoljeniji i saslušajte šta njih muči i potrudite se da im pružite makar moralnu podršku, probajte da se nasmejete svakom čoveku kojeg sretnete tokom dana, pomozite staroj osobi da pređe ulicu, pohvalite svoje dete kada nešto dobro uradi, zagrlite svaku dragu osobu koju sretnete, probajte da budete iskreno tu za ljude za koje znate da im je stalo do vas.
Za veoma kratko vreme videćete promenu.
Pokušajte da koristite svoju glavu za promenu a ne da tražite vođe koje će da odlučuju umesto vas i da vam formiraju mišljenje.
Nije teško biti fin.

8 thoughts on “Masovna Amnezija ili Nije Teško Biti Fin

      • Lepo je to sto poredis vreme kada je Sloba bio na vlasti sa vremenom u kome sada zivimo ali ne slazem se sa tobom da se danas bolje zivi. Postavio si nekoliko pitanja i mislim da nisi izabrao prava. Ako je ideja bila da se stekne utisak kako narod ne pati i ne gladuje, kako ima sredstava za iole normalan zivot, mnogo si pogresio. Ja imam fakultetsku diplomu i godine radnog iskustva. Sest godina pokusavam da se zaposlim i nikako ne uspevam. Razlozi za to su mnogi i sami su za sebe tema o kojoj treba raspravljati. Govorim citam i pisem na engleskom jeziku kao i na nasem, srpskom. Imam dve cerke koje mora videle nisu a o zimovanju mogu samo da mastaju jer u danasnje vreme opremiti cetvoroclanu porodicu za 7 dana skijanja jeste misaona imenica za mnoge. Sto se tice plata, istina je da nije 1 ili 2 € ali od srednje vrednisti licnog dohodka u Srbiji nemoze se ziveti isto kao i devedesetih. Sto se tice pucnjave po gradovima moram da kazem da skoto nije bilo gore nego sto je danas. Patike vise nisu reabak i nojk ali je zato sav skart i kineska roba nasli mesto po buticima i trznim centrima gde mam je prodaju po lux cenama, kao da su od zlata. U pola osam de ne cuju pistaljke jer ljudi nemaju pata i vremena da protestuju. Devedesetih su ljudi i imali jos malo u slamarici i mogli su sebi da priuste da 2 meseca ucestvuju u protestnim setnjama ali danas ako ne dodkes na posao vise ga i nemas. Sto se tice media mislim da su polarzovani ali da zajedno ucestvuju u stvaranju dodatnog i bezpotrebnog pritiska sa raznim crnim hronikama i nevaznim informacijama istog karaktera. Sve u svemu mislim da se zivi jako lose, sa vrlo malo prostora za boljitak ili normalan zivot. Prica o grljenju i pomaganju preko ulice je cisto pionirska prica ,uvijena u crvenu maramu, prica koja ima smisla ali se od nje ne zivi u kapitalizmu i demokratiji ( na zalost ) imati pozitivan stav sigurno da je plus, cisto da ne dobijrs cir na zeludcu ili izliv krvi na mozak.

  1. Logicno je razmisljati optimisticki ali zajebali su nas i ovi i oni… Gde ce se i kad zavrsiti organizovano psihofizicko maltretiranje naroda ostaje da vidimo i daj Boze dozivimo…

Leave a comment